Postavke IPv4 i IPv6 na namjenskom poslužitelju
Ovaj vodič pokazuje kako postaviti statičke IPv4 i IPv6 adrese na namjenskom poslužitelju. Upotrijebite ga kada dodajete IPv6 podmrežu ili dodatne IPv4 adrese ili kada trebate vratiti mrežne postavke poslužitelja.
Prije nego što počnete
Svi mrežni parametri vašeg poslužitelja navedeni su u korisničkoj zoni: Order Details, kartica Network. Trebat će vam IP adresa, mrežna maska i pristupnik za IPv4 te podmreža i pristupnik za IPv6. Dodatne IP adrese prikazuju se kao zasebni reci u istoj tablici. Za pojedinosti pogledajte priručnik „Informacije o mreži".

IPv6 podmreža prikazuje se u korisničkoj zoni za poslužitelje u DC1. Za poslužitelje u drugim podatkovnim centrima IPv6 se dodjeljuje na zahtjev. Otvorite ticket timu za podršku.
Linux umjesto mrežne maske koristi duljinu prefiksa. Najčešće vrijednosti su 255.255.255.0 = /24, 255.255.255.248 = /29, 255.255.255.255 = /32. Dodatna IP adresa može imati drukčiju mrežnu masku od glavne: masku za svaku adresu uvijek uzmite iz njezina vlastitog retka na kartici Network. Dodatna adresa s maskom /32 dodaje se bez vlastitog pristupnika: promet ide kroz pristupnik glavne adrese.
Na nekim poslužiteljima glavna IPv4 adresa dodjeljuje se putem DHCP-a. Ako takav poslužitelj prebacite na statičku konfiguraciju, unesite točno adresu, mrežnu masku i pristupnik navedene na kartici Network.
Pogreška u mrežnim postavkama prekida SSH ili RDP pristup poslužitelju. Prije bilo kakvih promjena provjerite možete li poslužitelju pristupiti putem IP-KVM-a (gumb REQUEST u Order Details). Ako je moguće, promjene primijenite iz IP-KVM konzole.
Primjeri u nastavku koriste dokumentacijske adrese. Zamijenite ih vrijednostima sa svoje kartice Network:
- IPv4 adresa
203.0.113.10/24, pristupnik203.0.113.1 - dodatna IPv4 adresa
203.0.113.11/24 - IPv6 adresa
2001:db8:1234::2/64, pristupnik2001:db8:1234::1 - DNS poslužitelji
1.1.1.1,8.8.8.8,2606:4700:4700::1111
Pronađite naziv mrežnog sučelja
U Linuxu pokrenite:
ip -br link
Sučelje sa stanjem UP i nazivom poput eno1, enp1s0 ili eth0 ono je koje vam treba. Primjeri u nastavku koriste eno1.
Ubuntu (netplan)
Ubuntu 22.04 i 24.04 čuvaju mrežne postavke u YAML datotekama u /etc/netplan/. Ispišite ih:
ls /etc/netplan/
Napravite sigurnosnu kopiju pronađene datoteke i otvorite je za uređivanje. Naredbe u nastavku koriste 50-cloud-init.yaml kao primjer: zamijenite ga nazivom sa svojeg poslužitelja.
cp /etc/netplan/50-cloud-init.yaml /root/50-cloud-init.yaml.bak nano /etc/netplan/50-cloud-init.yaml
Zamijenite sadržaj sljedećim:
network: version: 2 ethernets: eno1: dhcp4: false dhcp6: false accept-ra: false addresses: - 203.0.113.10/24 - 203.0.113.11/24 - 2001:db8:1234::2/64 routes: - to: default via: 203.0.113.1 - to: default via: 2001:db8:1234::1 nameservers: addresses: [1.1.1.1, 8.8.8.8, 2606:4700:4700::1111]
Uklonite redak s 203.0.113.11/24 ako nemate dodatne IP adrese. YAML je osjetljiv na uvlačenje: koristite razmake, ne tabulatore.
Postavite stroge dozvole na datoteku, zatim primijenite konfiguraciju u testnom načinu:
chmod 600 /etc/netplan/50-cloud-init.yaml netplan try
Ako veza i dalje radi, pritisnite Enter da zadržite postavke. Ako izgubite pristup, netplan vraća promjene nakon 120 sekundi.
Ako mrežnom konfiguracijom upravlja cloud-init, on nakon ponovnog pokretanja može prepisati 50-cloud-init.yaml. Ako ćete od sada mrežom upravljati ručno pomoću Netplana, prije ponovnog pokretanja onemogućite mrežni dio cloud-inita: stvorite /etc/cloud/cloud.cfg.d/99-disable-network-config.cfg s retkom network: {config: disabled}.
Debian (ifupdown)
Debian 12 i 13 čuvaju mrežne postavke u /etc/network/interfaces. Napravite sigurnosnu kopiju i otvorite datoteku:
cp /etc/network/interfaces /root/interfaces.bak nano /etc/network/interfaces
Uredite odjeljak svojeg sučelja:
auto eno1 iface eno1 inet static address 203.0.113.10/24 gateway 203.0.113.1 iface eno1 inet static address 203.0.113.11/24 iface eno1 inet6 static address 2001:db8:1234::2/64 gateway 2001:db8:1234::1 accept_ra 0
Drugi inet blok dodaje dodatnu IPv4 adresu. Uklonite ga ako vam ne treba.
Na standardnom Debian poslužitelju /etc/resolv.conf uređuje se ručno. Tamo postavite DNS poslužitelje:
nameserver 1.1.1.1 nameserver 8.8.8.8 nameserver 2606:4700:4700::1111
Ako /etc/resolv.conf uređuje resolvconf ili systemd-resolved, datoteka se može generirati automatski. U tom slučaju DNS konfigurirajte putem servisa koji njome upravlja. Za resolvconf možete dodati redak dns-nameservers 1.1.1.1 8.8.8.8 u inet static blok u /etc/network/interfaces.
Primijenite postavke iz IP-KVM konzole:
systemctl restart networking
AlmaLinux i Rocky Linux (NetworkManager)
AlmaLinux i Rocky Linux 9 i 10 upravljaju mrežom pomoću NetworkManagera. Pronađite naziv veze:
nmcli connection show
Primjeri u nastavku koriste naziv veze eno1. Za svaku adresu upotrijebite duljinu prefiksa navedenu u njezinu retku na kartici Network. Postavite IPv4 parametre:
nmcli connection modify eno1 ipv4.method manual ipv4.addresses "203.0.113.10/24,203.0.113.11/24" ipv4.gateway 203.0.113.1 ipv4.dns "1.1.1.1 8.8.8.8"
Postavite IPv6 parametre:
nmcli connection modify eno1 ipv6.method manual ipv6.addresses 2001:db8:1234::2/64 ipv6.gateway 2001:db8:1234::1 ipv6.dns 2606:4700:4700::1111
Primijenite promjene:
nmcli connection up eno1
Za naknadno dodavanje još jedne IPv4 adrese bez ponovnog upisivanja popisa upotrijebite znak plus:
nmcli connection modify eno1 +ipv4.addresses 203.0.113.12/24 nmcli connection up eno1
Windows Server
Koraci su isti za Windows Server 2022 i 2025.
Grafičko sučelje
Pritisnite Win + R, unesite ncpa.cpl i pritisnite Enter. Desnom tipkom miša kliknite mrežni adapter i odaberite Svojstva (Properties).

Odaberite Internet protokol verzije 4 (TCP/IPv4) i kliknite Svojstva. Odaberite Koristi sljedeću IP adresu (Use the following IP address) i unesite IP adresu, masku podmreže i zadani pristupnik. Ispod unesite DNS poslužitelje.

Za dodavanje dodatne IPv4 adrese kliknite Dodatno (Advanced), zatim Dodaj (Add) u odjeljku IP adrese (IP addresses). Unesite adresu i masku podmreže. Nemojte dodavati drugi pristupnik.

Vratite se u svojstva adaptera, odaberite Internet protokol verzije 6 (TCP/IPv6) i kliknite Svojstva. Unesite IPv6 adresu, duljinu prefiksa podmreže (primjerice 64), zadani pristupnik i DNS poslužitelj.

Kliknite U redu (OK) u svim prozorima kako biste primijenili postavke.
PowerShell
Otvorite PowerShell kao administrator i pronađite naziv adaptera:
Get-NetAdapter
Primjeri u nastavku koriste naziv Ethernet. Ako adapter već ima statičku adresu koju želite zamijeniti, najprije je uklonite pomoću Remove-NetIPAddress, inače New-NetIPAddress vraća pogrešku. Ako adapter trenutačno adresu dobiva putem DHCP-a, najprije ga onemogućite:
Set-NetIPInterface -InterfaceAlias "Ethernet" -Dhcp Disabled
Postavite glavnu IPv4 adresu i pristupnik:
New-NetIPAddress -InterfaceAlias "Ethernet" -IPAddress 203.0.113.10 -PrefixLength 24 -DefaultGateway 203.0.113.1
Dodajte dodatnu IPv4 adresu (bez pristupnika):
New-NetIPAddress -InterfaceAlias "Ethernet" -IPAddress 203.0.113.11 -PrefixLength 24
Postavite IPv6 adresu i pristupnik:
New-NetIPAddress -InterfaceAlias "Ethernet" -AddressFamily IPv6 -IPAddress 2001:db8:1234::2 -PrefixLength 64 -DefaultGateway 2001:db8:1234::1
Postavite DNS poslužitelje:
Set-DnsClientServerAddress -InterfaceAlias "Ethernet" -ServerAddresses ("1.1.1.1","8.8.8.8","2606:4700:4700::1111")
Provjerite postavke
U Linuxu provjerite adrese i rute:
ip addr show eno1 ip route ip -6 route
Provjerite vezu putem IPv4 i IPv6:
ping -c 4 1.1.1.1 ping -6 -c 4 2606:4700:4700::1111
Provjerite razrješuje li DNS nazive:
getent hosts introserv.com
U sustavu Windows Server pokrenite:
ipconfig /all ping 1.1.1.1 ping -6 2606:4700:4700::1111 Resolve-DnsName introserv.com
Ako IPv4 ping radi, a IPv6 ping ne uspijeva, provjerite IPv6 pristupnik i duljinu prefiksa u odnosu na karticu Network. Ako problem potraje, pogledajte priručnik „Otklanjanje problema s mrežnom povezivošću" ili se obratite podršci.