Kako se autentifikacija i autorizacija razlikuju?

5

0

čitati 13 min.

Stvorili smo ovaj sveobuhvatan vodič kako bismo vam pomogli razumjeti razlike između autentifikacije i autorizacije. Poznavanje razlike između autentifikacije i autorizacije ključno je za tvrtke koje žele održati svoje podatke i sustave sigurnima. U ovom vodiču objasnit ćemo što su autentifikacija i autorizacija, njihove razlike, te ćemo podijeliti najbolje prakse za održavanje sigurnosti vaših podataka.

Uvod

Autentifikacija i autorizacija dva su važna koncepta u računalnoj sigurnosti. Autentifikacija je proces provjere identiteta korisnika, uređaja ili usluge. Autorizacija, s druge strane, je proces odobravanja ili uskraćivanja pristupa resursu na temelju dozvola autentificiranog korisnika. Ova dva koncepta rade zajedno kako bi vaši podaci i sustavi ostali sigurni.

Autentifikacija

Što je autentifikacija?

Autentifikacija se odnosi na proces provjere identiteta korisnika ili uređaja, omogućavajući ovlašten pristup osjetljivim informacijama ili sustavima. To je vitalan aspekt kibernetičke sigurnosti, a postoje različite vrste autentifikacije i tehnike za osiguravanje sigurnog pristupa.

Vrste autentifikacije

Faktori autentifikacije (vrste) su načini provjere identiteta korisnika prije odobravanja pristupa sustavu ili aplikaciji. Tri glavne vrste autentifikacije su:

1. Nešto što znate: Ova vrsta autentifikacije uključuje provjeru identiteta korisnika na temelju znanja tajne, kao što je lozinka, PIN ili odgovor na sigurnosno pitanje.

2. Nešto što posjedujete: Ova vrsta autentifikacije uključuje provjeru identiteta korisnika na temelju posjedovanja fizičkog objekta, kao što je pametna kartica, token ili mobilni uređaj.

3. Nešto što jeste: Ova vrsta autentifikacije uključuje provjeru identiteta korisnika na temelju fizičkih karakteristika, kao što su otisci prstiju, prepoznavanje lica ili skeniranje mrežnice.

Faktori autentifikacije odnose se na različite dijelove informacija ili vjerodajnica koje se koriste za autentifikaciju identiteta korisnika, uključujući lozinku korisničkog ID-a, lozinku korisničkog imena i kombinaciju korisničkog imena i lozinke.

Tehnike autentifikacije:

Autentifikacija temeljena na lozinki jednostavna je i široko korištena tehnika gdje korisnik pruža korisničko ime ili email i lozinku za pristup sustavu ili aplikaciji. Lozinka se uspoređuje s prethodno pohranjenom hash vrijednošću u sustavu kako bi se provjerilo je li korisnik ovlašten pristupiti sustavu.

Autentifikacija bez lozinke eliminira potrebu za korisnicima da stvaraju i pamte složene lozinke omogućavajući im pristup sustavu ili aplikaciji bez unosa lozinke. Umjesto toga, korisnik se autentificira korištenjem drugih sredstava, kao što su biometrijska autentifikacija, tokeni ili pametne kartice.

• 2FA/MFA (dvofaktorska/višefaktorska autentifikacija) je tehnika koja zahtijeva od korisnika pružanje dva ili više oblika autentifikacije za pristup sustavu ili aplikaciji. To može uključivati lozinku i skeniranje otiska prsta.

• Jedinstvena prijava (SSO) omogućuje korisnicima pristup više aplikacija ili sustava s jednim skupom vjerodajnica za prijavu. Ova tehnika smanjuje potrebu za korisnicima da pamte više lozinki i pojednostavljuje proces prijave. SSO se obično koristi u korporativnim okruženjima gdje zaposlenici trebaju pristupiti različitim sustavima i aplikacijama.

• Socijalna autentifikacija omogućuje korisnicima pristup sustavu ili aplikaciji koristeći svoje vjerodajnice za prijavu na društvene mreže, kao što su njihov Facebook ili Google račun. Ova tehnika pojednostavljuje proces autentifikacije za korisnike i može biti sigurnija od autentifikacije temeljene na lozinki jer platforme društvenih mreža često imaju napredne sigurnosne mjere na mjestu.

Kako bi se osigurao siguran pristup, ključno je imati server za autentifikaciju ili uslugu autentifikacije za potvrđivanje identiteta korisnika i upravljanje kontrolom pristupa osjetljivim podacima i sustavima. Potrebni su ispravni protokoli autentifikacije, kao što su server autentifikacija i kombinacija korisničkog imena i lozinke, za zaštitu od kibernetičkih prijetnji.

Autorizacija

Što je autorizacija?

Autorizacija je proces određivanja ima li korisnik ili uređaj potrebne dozvole za pristup određenom resursu. Pomaže zaštititi osjetljive informacije i sustave od neovlaštenog pristupa.

Definirati autorizaciju znači odobriti ili uskratiti pristup određenom resursu na temelju statusa autentifikacije i autorizacije korisnika ili uređaja. Proces korisničke autorizacije uključuje provjeru statusa autentifikacije korisnika, provjeru njihovih vjerodajnica, a zatim provjeru njihovog statusa autorizacije kako bi se odredilo kojim resursima im je dopušten pristup.

ID klijenta je jedinstveni identifikator dodijeljen klijentskoj aplikaciji koja je ovlaštena pristupiti resursu. Koristi se u procesu autentifikacije i autorizacije kako bi se osiguralo da klijentska aplikacija ima potrebne dozvole za pristup traženom resursu.

Vrste autorizacije

Postoje različite vrste autorizacije, svaka sa svojim snagama i slabostima.

• Kontrola pristupa temeljena na ulogama (RBAC): Ova vrsta autorizacije odobrava pristup resursima na temelju uloge korisnika unutar organizacije.
• Kontrola pristupa temeljena na atributima (ABAC): Ova vrsta autorizacije odobrava pristup resursima na temelju atributa korisnika, kao što su poslovna titula, odjel ili lokacija.
• Obvezna kontrola pristupa (MAC): Ova vrsta autorizacije temelji se na politikama širom sustava koje određuju koji korisnici ili procesi mogu pristupiti specifičnim resursima.
• Diskrecijska kontrola pristupa (DAC): Ova vrsta autorizacije omogućuje pojedinačnim korisnicima kontrolu pristupa resursima koje posjeduju ili kontroliraju.
• Kontrola pristupa temeljena na pravilima (RBAC): Ova vrsta autorizacije odobrava pristup resursima na temelju skupa unaprijed definiranih pravila, koja mogu biti stvorena od strane administratora ili samih korisnika.

Tehnike autorizacije 

• Kontrola pristupa temeljena na ulogama (RBAC) je tehnika koja dodjeljuje korisnike specifičnim ulogama unutar organizacije ili sustava, i odobrava dozvole na temelju tih uloga. Ova tehnika pojednostavljuje upravljanje korisničkim dozvolama i smanjuje rizik neovlaštenog pristupa osjetljivim podacima.

• JSON web token (JWT) je kompaktan i siguran način prijenosa podataka između strana. Često se koristi za autentifikaciju i autorizaciju korisnika u web aplikacijama. JWT-ovi su samodostatni i sadrže sve potrebne informacije, eliminirajući potrebu za traženjem podataka korisnika u bazi podataka svaki put kada korisnik zatraži pristup.

• Security Assertion Markup Language (SAML) je XML-bazirani protokol za razmjenu podataka o autentifikaciji i autorizaciji između strana. Često se koristi za autentifikaciju jedinstvene prijave (SSO) kroz više sustava i aplikacija. SAML omogućuje prijenos informacija o autentifikaciji i autorizaciji korisnika između različitih domena i aplikacija.

• OpenID autorizacija je protokol autentifikacije koji omogućuje korisnicima prijavu na više web stranica koristeći jedan skup vjerodajnica. OpenID koristi decentralizirani sustav autentifikacije koji provjerava identitet korisnika bez zahtijevanja od njih da pruže svoju lozinku svakoj pojedinačnoj stranici. Ova tehnika olakšava korisnicima pristup više sustava i aplikacija bez potrebe za pamćenjem više skupova vjerodajnica za prijavu.

• OAuth je okvir autorizacije koji omogućuje aplikacijama pristup korisničkim resursima na drugoj usluzi. Omogućuje korisnicima odobravanje pristupa aplikacijama trećih strana bez dijeljenja njihovih vjerodajnica za prijavu. OAuth se obično koristi od strane platformi društvenih mreža, omogućavajući korisnicima prijavu na aplikacije trećih strana s njihovim računima društvenih mreža. Pruža dodatni sloj sigurnosti i za korisnika i za pružatelja usluga.

Autentifikacija VS Autorizacija

Razlike između autentifikacije i autorizacije

Iako autentifikacija i autorizacija mogu izgledati slično, oni su zapravo različiti procesi koji služe različitim svrhama u osiguravanju sigurnog pristupa resursima. Autentifikacija se odnosi na provjeru identiteta korisnika, dok se autorizacija odnosi na određivanje što je tom korisniku dopušteno učiniti nakon što je njihov identitet provjeren.

Drugim riječima, autentifikacija se odnosi na uspostavljanje povjerenja, dok se autorizacija odnosi na upravljanje tim povjerenjem. Na primjer, kada unesete svoje korisničko ime i lozinku za prijavu na web stranicu, prolazite kroz proces autentifikacije. Nakon što ste prijavljeni, web stranica koristi autorizaciju za određivanje koje radnje vam je dopušteno poduzeti, kao što je pregledavanje određenih stranica ili slanje obrasca.

Oni su usko povezani koncepti, ali postoje neke ključne razlike između njih. Evo nekih najvažnijih razlika:

Kako autentifikacija i autorizacija rade zajedno

Slučajevi gdje autentifikacija i autorizacija surađuju uključuju:

Kada koristite svoj otisak prsta za otključavanje telefona (autentifikacija), vaš telefon tada koristi autorizaciju za određivanje kojim aplikacijama i podacima vam je dopušten pristup na temelju vašeg korisničkog profila.

Kada se prijavite na web stranicu online bankarstva (autentifikacija), web stranica koristi autorizaciju za određivanje koje transakcije ste ovlašteni izvršiti na temelju postavki vašeg računa.

Iako autentifikacija i autorizacija rade zajedno, često se miješaju ili koriste naizmjenično. Na primjer, netko može reći da treba "autentificirati" svoj pristup određenoj datoteci kada ono što zapravo misle je da trebaju "autorizirati" svoj pristup.

Važnost ispravne autentifikacije i autorizacije

Kontrole pristupa su ključna komponenta procesa autentifikacije i autorizacije. Osiguravaju da samo ovlašteni korisnici mogu pristupiti resursima i da ti korisnici mogu pristupiti samo resursima za koje su ovlašteni. Razlika između autentifikacije i autorizacije ključna je za razumijevanje prilikom implementacije kontrola pristupa. Dok autentifikacija potvrđuje identitet korisnika, autorizacija definira koje radnje im je dopušteno izvršiti nakon što su autentificirani.

Sigurnost informacija još je jedan kritičan aspekt autentifikacije i autorizacije. Robusni protokoli autentifikacije i autorizacije pomažu osigurati povjerljivost, integritet i dostupnost informacija. Štiteći osjetljive podatke i sustave od kibernetičkih prijetnji, ispravni protokoli autentifikacije i autorizacije mogu pomoći spriječiti povrede podataka i druge sigurnosne incidente.

Posljedice neadekvatne autentifikacije ili autorizacije mogu biti ozbiljne. Bez ispravne autentifikacije i autorizacije, neovlašteni korisnici mogu dobiti pristup osjetljivim podacima ili sustavima, što vodi do povreda podataka ili kvarova sustava. Ti incidenti mogu rezultirati financijskim gubicima, oštećenjem reputacije i pravnim odgovornostima.

Kako bi se izbjegle ove posljedice, bitno je implementirati jake protokole autentifikacije i autorizacije. Ti protokoli trebaju uključivati više faktora autentifikacije, kao što su lozinke, biometrija ili tokeni. Dodatno, kontrole pristupa trebaju biti temeljene na načelu najmanje privilegije, koje osigurava da korisnici mogu pristupiti samo resursima koji su potrebni za njihov rad.

Najbolje prakse za autentifikaciju i autorizaciju

Kako bi se jamčila sigurnost informacija, bitno je da organizacije slijede najbolje prakse za autentifikaciju i autorizaciju. Ispod su neke od najboljih praksi koje organizacije trebaju učiniti sljedeće:

• Koristite robusne mehanizme autentifikacije, kao što su višefaktorska ili dvofaktorska autentifikacija, za autentifikaciju identiteta korisnika, sustava i uređaja.
• Implementirajte mehanizme kontrole pristupa, kao što su RBAC ili ABAC, kako bi osigurali da korisnici mogu pristupiti samo potrebnim resursima i izvršavati potrebne radnje za koje su ovlašteni.
• Redovito procjenjujte i ažurirajte mehanizme kontrole pristupa kako bi osigurali da su učinkoviti i ažurni.
• Implementirajte politike lozinki koje zahtijevaju od korisnika stvaranje jakih lozinki, koristeći tehnike poput kombinacije velikih i malih slova, brojeva i simbola.
• Implementirajte planove odgovora na sigurnosne incidente za otkrivanje i odgovaranje na sigurnosne incidente na vrijeme, posebno u upravljanju API-jima trećih strana i platformama za cloud computing.
• Koristite enkripciju za zaštitu podataka i u tranzitu i u mirovanju, posebno kada se radi s osjetljivim podacima.
• Redovito educirati zaposlenike o najboljim praksama za autentifikaciju i autorizaciju, uključujući kako stvoriti robusne lozinke i kako prepoznati pokušaje phishinga.
• Provodite redovite sigurnosne revizije kako bi identificirali ranjivosti i osigurali da su sigurnosne mjere učinkovite, posebno na popularnim platformama i okruženjima za cloud computing.

Zaključak

Zaključno, autentifikacija i autorizacija dva su važna koncepta u računalnoj sigurnosti. Autentifikacija je proces provjere identiteta korisnika ili uređaja, dok je autorizacija proces odobravanja ili uskraćivanja pristupa resursu na temelju dozvola autentificiranog korisnika. Ova dva koncepta rade zajedno kako bi vaši podaci i sustavi ostali sigurni.

Implementacijom jakih politika autentifikacije i autorizacije možete pomoći zaštititi svoje sustave i podatke od neovlaštenog pristupa. Važno je zapamtiti da su ovo samo dvije od mnogih komponenti sveobuhvatne sigurnosne strategije, ali su bitne za osiguravanje integriteta i povjerljivosti vaših podataka.