5
U računalnom sustavu, potreba za digitalnom sigurnošću ne može biti precijenjena. Jedan bitan aspekt digitalne sigurnosti je korištenje algoritama autentifikacije i autorizacijskih kodova. Povrede kibernetičke sigurnosti mogu uzrokovati značajne financijske gubitke i krađu identiteta, čineći potrebnim implementaciju jakih sigurnosnih mjera za zaštitu digitalnih sredstava.
Ovaj vodič se fokusira na Open Authentication (OATH) metode kao što su OTP, TOTP, HOTP i višefaktorska autentifikacija (MFA). Istražit ćemo razlike između ovih metoda i kako pomažu osigurati računalni sustav.
Uvod u metode autentifikacije
Proces provjere identiteta korisnika ili entiteta naziva se autentifikacija. To je ključni element u digitalnoj sigurnosti koji osigurava ovlašten pristup osjetljivim informacijama ili resursima. Postoje različite vrste metoda autentifikacije, uključujući jednofaktorsku autentifikaciju, dvofaktorsku autentifikaciju i višefaktorsku autentifikaciju.
Jednofaktorska autentifikacija, poput autentifikacije temeljene na lozinki, najčešća je metoda autentifikacije. U ovom pristupu, korisnici pružaju jedinstvenu kombinaciju korisničkog imena i lozinke kako bi dobili pristup sustavu ili mreži. Međutim, ova metoda je ranjiva na sigurnosne povrede ako je lozinka slaba ili ako je ukradena ili hakirana.
Za rješavanje ograničenja jednofaktorske autentifikacije, razvijena je jaka autentifikacija, također poznata kao dvofaktorska autentifikacija. Ovaj pristup uključuje korištenje dodatnih faktora autentifikacije, kao što je dinamički generirana jednokratna lozinka (OTP), vremenska OTP (TOTP), ili HMAC-bazirana OTP (HOTP), koje pružaju dodatni sloj sigurnosti. Ove metode generiraju automatski generirane lozinke za autentifikaciju korisnika, što otežava napadačima dobivanje neovlaštenog pristupa.
Višefaktorska autentifikacija (MFA) još je jedna metoda autentifikacije koja koristi kombinaciju dva ili više faktora autentifikacije, kao što su lozinka, skeniranje otiska prsta ili skeniranje prepoznavanja lica, kako bi pružila dodatni sloj sigurnosti. Ova metoda je sigurnija od jednofaktorske autentifikacije i dvofaktorske autentifikacije jer zahtijeva više dokaza za provjeru identiteta korisnika, što otežava napadačima dobivanje neovlaštenog pristupa.
Ukratko, sve ove metode autentifikacije imaju za cilj pružiti sigurno korisničko iskustvo u računalnim sustavima i digitalnoj sigurnosti. Međutim, svaka metoda ima svoje snage i slabosti, a organizacije bi trebale pažljivo procijeniti svoje sigurnosne potrebe i rizike kako bi odredile najprikladniju metodu autentifikacije za korištenje.
Jednokratna lozinka (OTP)
Što je OTP?
OTP je lozinka valjana samo za jednu sesiju prijave ili transakciju, na računalnom sustavu ili drugom digitalnom uređaju. Obično se automatski generira od strane servera za autentifikaciju i šalje korisniku putem SMS-a ili e-pošte. Korisnik tada unosi OTP na stranici za prijavu kako bi dobio pristup sustavu ili dovršio transakciju.
OTP je kriptografski hash, što znači da je generiran matematičkim algoritmom koji uzima korisničko ime, tajni ključ i trenutno vrijeme kao ulaze. Algoritam tada generira jedinstvenu lozinku koja je valjana samo za jednu sesiju ili transakciju.
Vrste OTP-a
Postoje dvije glavne vrste OTP-a:
1. Vremenska OTP (TOTP)
2. HMAC-bazirana OTP (HOTP)
Što je TOTP?
TOTP znači Time-based One-Time Password (Vremenska jednokratna lozinka). To je vrsta OTP-a koja generira privremenu, jednokratnu lozinku temeljenu na trenutnom vremenu i kriptografskoj hash funkciji. Ova lozinka valjana je samo kratko vrijeme, obično 30 sekundi, nakon čega postaje nevaljana i generira se novi TOTP. Budući da je kod valjan samo kratko vrijeme, ne može se ponovno koristiti ako ga haker presretne.
Glavna razlika između OTP-a i TOTP-a je da je OTP statična lozinka koja je valjana za jednu sesiju prijave, dok je TOTP dinamična lozinka koja se mijenja svakih 30 sekundi. OTP-ovi mogu biti ranjivi na napade ponovne upotrebe, gdje haker presretne lozinku i ponovno je koristi kasnije. TOTP eliminira ovu ranjivost osiguravajući da je svaka lozinka jedinstvena i valjana samo kratko vrijeme.
TOTP se generira softverskom aplikacijom na korisnikovom pametnom telefonu ili računalu. TOTP algoritam se često koristi u kombinaciji s aplikacijom za autentifikaciju, kao što je Google Authenticator ili Authy.
Što je HOTP?
HOTP znači HMAC-based One-Time Password (HMAC-bazirana jednokratna lozinka). To je vrsta OTP-a koja generira jedinstvenu lozinku svaki put kada se korisnik prijavi, što otežava napadačima dobivanje neovlaštenog pristupa. Lozinka koju generira HOTP valjana je samo jednom i ne može se ponovno koristiti, pružajući višu razinu sigurnosti za korisnički račun.
OTP i HOTP su obje vrste jednokratnih lozinki, ali postoji ključna razlika između njih dvoje. OTP-ovi se generiraju korištenjem algoritma koji kombinira tajni ključ i slučajnu vrijednost. Rezultat je jedinstvena, jednokratna lozinka koja se može koristiti samo jednom. Za razliku od toga, HOTP koristi brojač koji se povećava sa svakom upotrebom lozinke. To stvara niz jedinstvenih lozinki koje je teže predvidjeti ili ponovno koristiti.
Slučajevi uporabe i primjeri OTP-a
OTP se koristi u dvofaktorskim (2FA) i jednofaktorskim (SFA) sustavima autentifikacije. U 2FA sustavu, korisnik mora pružiti dva oblika autentifikacije: nešto što zna (poput lozinke) i nešto što posjeduje (poput mobilnog uređaja za primanje OTP-a). U SFA sustavu, korisnik treba pružiti samo OTP kao oblik autentifikacije. OTP se također koristi u mehanizmima transakcijske prijave i sesije prijave, gdje se od korisnika zahtijeva pružanje nove lozinke za svaku sesiju ili transakciju. To sprječava ponovnu upotrebu starih lozinki, što može biti sigurnosni rizik.
OTP se obično koristi u situacijama gdje je potreban dodatni sloj sigurnosti, kao što su:
- Online bankarstvo: Banke koriste OTP za autentifikaciju identiteta korisnika prilikom prijave na njihov račun ili izvršavanja transakcije.
- E-trgovina: Online trgovci koriste OTP za provjeru identiteta kupca prilikom kupnje ili unosa osjetljivih informacija kao što su podaci kreditne kartice.
- Daljinski pristup: Tvrtke koriste OTP za autentifikaciju identiteta zaposlenika koji trebaju pristupiti osjetljivim podacima ili sustavima s udaljenih lokacija.
- Zdravstvo: Pružatelji zdravstvenih usluga koriste OTP za osiguravanje elektroničkih medicinskih zapisa i osiguravanje da samo ovlašteno osoblje ima pristup informacijama pacijenta.
Prednosti OTP-a
- Povećana sigurnost: OTP pruža dodatni sloj sigurnosti, otežavajući neovlaštenim korisnicima pristup osjetljivim informacijama.
- Poboljšano korisničko iskustvo: OTP eliminira potrebu za korisnicima da pamte složene lozinke ili ih pohranjuju na nesigurnim lokacijama. To čini proces prijave jednostavnijim i praktičnijim za korisnike.
- Smanjen rizik od prijevare: OTP osigurava da je svaki pokušaj prijave jedinstven, sprječavajući hakere od ponovne upotrebe ukradenih vjerodajnica.
- Isplativo rješenje: Implementacija OTP-a može biti pristupačno rješenje za tvrtke koje žele poboljšati svoje sigurnosne mjere, jer ne zahtijeva skupe hardverske ili softverske instalacije.
Nedostaci OTP-a
Iako je OTP sigurna metoda autentifikacije, ima neke nedostatke. Jedan veliki nedostatak OTP-a je što može biti ranjiv na Distributed Denial-of-Service (DDoS) napade. Hakeri mogu preplaviti server za autentifikaciju zahtjevima za prijavu, preopterećujući sustav i uzrokujući mu pad. To može rezultirati uskraćivanjem pristupa legitimnim korisnicima i može poremetiti normalne poslovne operacije. Dodatno, ako se OTP token ili uređaj izgubi ili ukrade, može biti teško opozvati i može zahtijevati dodatne resurse za upravljanje. Konačno, neki korisnici mogu smatrati dodatni korak unosa OTP koda nepraktičnim ili vremenski zahtjevnim, što dovodi do frustracije i smanjene produktivnosti.
Sažetak o OTP-u
Ukratko, OTP-ovi su široko korištena metoda autentifikacije u digitalnoj sigurnosti. Pružaju dodatni sloj sigurnosti za zaštitu od kibernetičkih napada kao što su phishing i punjenje vjerodajnicama. OTP-ovi mogu doći u različitim oblicima kao što su TOTP, HOTP i SMS-bazirani OTP, svaki sa svojim prednostima i nedostacima. Međutim, korištenje OTP-a nije čarobni štapić i mora se koristiti u kombinaciji s drugim sigurnosnim mjerama kao što su dvofaktorska autentifikacija, jedinstvena prijava i enkripcija kako bi se pružila sveobuhvatna zaštita od kibernetičkih prijetnji.
Višefaktorska autentifikacija (MFA)
Što je višefaktorska autentifikacija?
Višefaktorska autentifikacija je sigurnosni mehanizam koji zahtijeva od korisnika pružanje više od jednog oblika autentifikacije kako bi dobili pristup sustavu ili aplikaciji. Cilj MFA-e je otežati neovlaštenim korisnicima pristup korisnikovom računu, čak i ako znaju lozinku.
Jedna od ključnih razlika između OTP-a i MFA-e je broj faktora korištenih za autentifikaciju. OTP-ovi se oslanjaju na jedan faktor, obično lozinku koja je valjana za jednu sesiju prijave ili transakciju. MFA, s druge strane, zahtijeva barem dva faktora za autentifikaciju identiteta korisnika. Ti faktori mogu uključivati nešto što korisnik zna, kao što je lozinka ili PIN, nešto što posjeduje, kao što je pametni telefon ili token, ili nešto što jesu, kao što je otisak prsta ili prepoznavanje lica.
MFA radi zahtijevajući od korisnika pružanje dodatnih oblika identifikacije prije pristupa njihovim računima. To može uključivati biometrijske faktore poput otisaka prstiju ili prepoznavanja lica, hardverske faktore poput pametnih kartica ili sigurnosnih tokena, ili softverske faktore poput OTP-a (jednokratnih lozinki) poslanih putem SMS-a ili generiranih aplikacijom.
Nakon što korisnik unese svoje korisničko ime i lozinku, bit će zatraženo da pruže jedan ili više ovih dodatnih faktora. Na primjer, od korisnika može biti zatraženo skeniranje otiska prsta ili unos koda iz aplikacije za autentifikaciju na njihovom pametnom telefonu. MFA smanjuje rizik neovlaštenog pristupa i jača sigurnost procesa autentifikacije.
Vrste MFA-e
Postoji nekoliko vrsta MFA-e, uključujući:
- SMS-bazirana autentifikacija: Ova metoda uključuje slanje jednokratne lozinke na mobilni uređaj korisnika putem SMS-a. Korisnik zatim unosi ovu lozinku kako bi dovršio proces prijave.
- Softverski-bazirana autentifikacija: Ova metoda koristi softversku aplikaciju instaliranu na korisnikovom pametnom telefonu ili računalu za generiranje jednokratne lozinke.
- Hardverski-bazirana autentifikacija: Ova metoda koristi fizičke uređaje kao što su tokeni, pametne kartice ili USB pogoni za generiranje jednokratnih lozinki.
- Biometrijska autentifikacija: Ova metoda koristi fizičke karakteristike kao što su otisci prstiju, prepoznavanje lica ili prepoznavanje glasa za autentifikaciju korisnika.
Slučajevi uporabe i primjeri
MFA se koristi u različitim industrijama, uključujući zdravstvo, financije, vladu i obrazovanje. Neki primjeri kako se MFA koristi u digitalnoj sigurnosti uključuju:
- Online bankarstvo: Zahtijevajući drugi faktor autentifikacije, kao što je jednokratna lozinka poslana putem SMS-a ili generirana aplikacijom, banke mogu osigurati da samo ovlašteni korisnici imaju pristup osjetljivim financijskim informacijama.
- E-trgovina: Trgovci mogu provjeriti da je osoba koja obavlja kupnju legitimni vlasnik kartice zahtijevajući drugi faktor autentifikacije, kao što je biometrijsko skeniranje ili jednokratni kod poslan na mobilni uređaj.
- Daljinski rad: Tvrtke koriste OTP za autentifikaciju identiteta zaposlenika koji trebaju pristupiti osjetljivim podacima ili sustavima s udaljenih lokacija sprječavajući neovlašten pristup korporativnim podacima.
- Cloud usluge: Cloud usluge kao što su Google Cloud, Amazon Web Services i Microsoft Azure sve nude MFA opcije za pomoć u zaštiti osjetljivih podataka pohranjenih u oblaku, sprječavajući neovlašten pristup i povrede podataka.
Prednosti MFA-e nad OTP-om:
- Poboljšana sigurnost:MFA nudi dodatni sloj sigurnosti u usporedbi s OTP-om. OTP zahtijeva samo jedan faktor autentifikacije, dok MFA zahtijeva barem dva faktora. To znači da čak i ako napadač dobije korisničku lozinku, još uvijek mora pružiti dodatne faktore autentifikacije za pristup osjetljivim informacijama.
- Fleksibilnost: MFA omogućuje veću fleksibilnost u metodama autentifikacije. OTP je obično ograničen na jednokratni kod poslan putem SMS-a ili generiran aplikacijom, dok MFA može uključivati biometrijsku autentifikaciju kao što je otisak prsta ili prepoznavanje lica, kao i hardverske tokene ili pametne kartice.
- Usklađenost: MFA je često potrebna za usklađenost s industrijskim propisima kao što je HIPAA za zdravstvo ili PCI DSS za obradu plaćanja. Neuspjeh u implementaciji MFA-e može rezultirati teškim kaznama i pravnim posljedicama.
Nedostaci MFA-e u usporedbi s OTP-om:
- Trošak: MFA može biti skuplja za implementaciju od OTP-a, posebno za male tvrtke ili organizacije. MFA može zahtijevati hardverske tokene ili pametne kartice, koji mogu biti skupi za kupnju i distribuciju svim korisnicima.
- Složenost: MFA može biti složenija za implementaciju i upravljanje od OTP-a. Zahtijeva dodatnu infrastrukturu, kao što su serveri za autentifikaciju, i može zahtijevati specijaliziranu stručnost za konfiguriranje i održavanje.
- Otpor korisnika: Neki korisnici mogu se opirati MFA-i zbog dodatnih koraka potrebnih za autentifikaciju ili briga o privatnosti biometrijskih podataka. To može dovesti do frustracije i smanjene produktivnosti.
Sažetak o MFA-i
Digitalna sigurnost je kriticnija sada nego ikad prije, a višefaktorska autentifikacija bitna je komponenta osiguravanja osjetljivih podataka. Zahtijevajući dodatne metode autentifikacije, MFA pruža dodatni sloj zaštite od napada, čineći mnogo težim neovlaštenim korisnicima dobivanje pristupa. Ključno je razumjeti važnost MFA-e i različite faktore autentifikacije kako bi se donijele informirane odluke kada je u pitanju osiguravanje digitalnih sredstava. OATH-usklađena rješenja postala su standard za MFA, a organizacije bi trebale razmotriti usvajanje takvih rješenja kako bi osigurale sigurnu autentifikaciju.
Koja je najkorištenija metoda autentifikacije kod naših klijenata?
Na temelju naše analize preferencija klijenata za autentifikaciju, otkrili smo da većina preferira višefaktorsku autentifikaciju (MFA) nad jednokratnim lozinkama (OTP). Ova preferencija može se pripisati faktorima poput razine potrebne sigurnosti, jednostavnosti korištenja i zahtjeva usklađenosti.
Mnogi naši klijenti djeluju u visoko reguliranim industrijama koje zahtijevaju strogo pridržavanje sigurnosnih standarda. U takvim slučajevima, MFA pruža dodatni sloj sigurnosti koji ispunjava potrebne standarde. Unatoč tome što je vremenski zahtjevnija od OTP-a, MFA nudi sigurnije i besprijekornije iskustvo za korisnike.
Kombiniranje jedinstvene prijave (SSO) i sigurnog File Transfer Protocola (sFTP) ili FTP preko SSL/TLS-a (FTPs) s MFA-om može poboljšati sigurnost digitalnih sustava. SSO pojednostavljuje proces prijave omogućavajući korisnicima pristup više sustava s jednim skupom vjerodajnica. Kombinirajući SSO s MFA-om, pruža se dodatni sloj sigurnosti za ispunjavanje potrebnih standarda.
Sigurni FTP, kao što su sFTP ili FTPs, koristan je za siguran prijenos datoteka između sustava. Međutim, bez odgovarajućih kontrola pristupa, može predstavljati sigurnosni rizik. Za ograničavanje rizika neovlaštenog pristupa ili curenja podataka, preporučuje se implementacija OTP-a ili MFA-e za sFTP ili FTPs autentifikaciju.
Dodatno, mnogi naši klijenti cijene jednostavnost korištenja i korisničko iskustvo. Iako MFA može biti vremenski zahtjevnija od OTP-a, nudi besprijekornije i sigurnije iskustvo za korisnike. Naši klijenti prepoznaju važnost balansiranja sigurnosti i upotrebljivosti, a MFA im omogućuje da to učinkovito učine.
Zaključak
Zaključno, jednokratne lozinke i drugi algoritmi autentifikacije bitni su alati za osiguravanje digitalne sigurnosti. Kao što smo vidjeli, postoji nekoliko vrsta algoritama jednokratnih lozinki, svaka sa svojim snagama i slabostima.
Važno je odabrati pravu metodu autentifikacije za vaše potrebe, uzimajući u obzir razinu potrebne sigurnosti i jednostavnost korištenja za vaše korisnike. Dok je dvofaktorska autentifikacija popularan izbor, postoje i druge dostupne metode, kao što su višefaktorska autentifikacija i biometrijska autentifikacija.
Rizici od DDoS napada također ne bi trebali biti podcijenieni, jer mogu prouzročiti značajnu štetu tvrtki ili organizaciji. Ključno je ostati budni i poduzeti mjere za sprječavanje tih napada, kao što je implementacija vatrozida, balansera opterećenja i mreža za isporuku sadržaja.
U INTROSERV-u, nudimo razne rješenja digitalne sigurnosti, uključujući namjenske, cloud i virtualne privatne servere s vrhunskim hardverom i više sigurnosnih opcija. Naš vodeći industrijski Service Level Agreement i visoka garancija uptime-a osiguravaju da naši kupci dobivaju najbolju podršku i korisničku uslugu dostupnu 24/7.
Odabirom INTROSERV-a za vaše potrebe digitalne sigurnosti, možete imati mir znajući da su vaši podaci i sustavi sigurni i zaštićeni. Kontaktirajte nas danas kako biste saznali više o našim uslugama i kako možemo pomoći vašem poslovanju ostati sigurnim u digitalnom svijetu.
